Srpska Pravoslavna Crkva ponovo vodi aktivnu kampanju vezanu za identitetske politike dodatno polarizujući ionako uzavrelu crnogorsku javnost. Iako je kapela na Lovćenu redovna tema vrha SPC već decenijama, ne možemo se oteti utisku da je posljednjih nedjelja na djelu svojevrsna medijska ofanziva. Najprije je mitropolit Metodije uzburkao javnost nezakonitim postavljanjem spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću sa najavom da će takav spomenik biti postavljen i u centru Berana. Spomenik zločincu je svečano otvoren uz intoniranje himne Srbije i ta slika je obišla region dodatno narušavajući osjetljive međunacionalne odnose.
Za to vrijeme, mitropolit Joanikije, po ko zna koji put, priziva vraćanje Njegoševe kapele na Lovćen podgrijavajući temu oko koje postoje duboke podjele u crnogorskom društvu. Crkvica posvećena Sv. Petru Cetinjskom koju je Njegoš sagradio na Lovćenu 1845. godine je bila oštećena u Prvom svjetskom ratu. Oštećenja nijesu bila velika i popravka je bila moguća ali su ipak vlasti Kraljevine SHS donijele odluku da se originalna kapela sruši da bi se na njenom mjestu podigla kapela posvećena sv Đorđu kao simbol dominacije dinastije Karađorđevića.
Današnji Njegošev mauzolej je podignut 1974. godine kao svojevrsan simbol crnogorske samosvijesti koji povezuje Njegoša-pjesnika borbenog humanizma i slobodarske etike sa sadašnjim i budućim generacijama.
I dok su se građani, ujedinjeni u nevolji, borili protiv požara koji su harali Crnom Gorom “neodgovorni duhovnici” su dolivali ulje na stare vatre podjela u nastojanju da podizanjem identitetskih tenzija uspore napredak naše države na evropskom putu.
Taj naum im neće uspjeti i Crnu Goru ništa neće zaustaviti na putu izgradnje demokratskih institucija i punopravnog članstva u EU.
